Am

Muharema Ana Daunova
October 25, 2018
Blistav i svjetlucav!
March 12, 2019

Ama je osmislio i dizajnirao Ammar Aref, najbolji i najveći mehaničar i inženjer Elza galaksije. Dugo je pokušavao da napravi nešto konkretno što će oduzimati dah svojom pojavom i što će svijet povesti ka novim idejama, fazama, putovanjima i nivoima. Napravio je Ama i nije ni znao da će on biti njegov najveći i najbolji izum. Am nije imao ni oči, ni usta, nije imao ni uši, nikako nije ličio na čovjeka, nije imao ništa čovjekovo. Bio je nešto u obliku lopte ali bi se preoblikovao pritiskom na neku udubinu u neki drugi oblik, poput kocke ili pravougaonika, ponekad bi se rastavio u nekoliko dijelova nakon čega bi ga Ammar opet sastavio. 

– Kakav je to robot koji izgleda kao čovjek? Koji radi kao čovjek i koji živi kao čovjek i umire kao čovjek – govorio je Am svojim učenicima pokazivajući im svoj izum. Ammarova medresa je bila prelijepa, a ono najljepše u njoj su bili njeni učenici. 

Ammar nije bio prvi koji je mašato o robotu, tom ga je idejom zarazio El-Džezari, koji je napravio robotni sat i muzički bend pa je nadahnut tim idejama Ammar podesio svog robota tome da čak i proizvodi neke zvukove pri određenim pokretima. Ali Ammar je želio da njegov robot sam sve to čini bez ikakvog čovjekovog dodira. Ali nije znao kako.

Ammar je pogino u ratu, kad su Zli anomalični napali Sarabros i zapalili cijeli grad. Njegovi učenici se razdvojiše tad i sve njih sudbina odvuče na druge krajeve svijeta gdje naučiše još više, još bolje. Prošlo je puno godina kad se Sarabros oporavio i ponovo izgradio. Studenti se vratiše ali ne nađoše Ammarovu medresu ponovo izgrađenu. Na mjestu gdje je nekad bila sad tu bijaše bolnica. Ne nađoše negdje drugo mjesta da je sagrade.

Izađoše na trg i sjedoše pričati jedan drugom o avanturama i stvarima koje su proživjeli i postigli u svijetu izvan Sarabrosa. Brzo dođoše na ideju da ponovo naprave Ama i malo pomalo oni napraviše istu onu verziju kakva je bila Ammarova. Brzo su, pošto su, proširili svoje znanje, počeli primjećivati mogućnosti koje mogu spojiti sa onim što je napravio Ammar. Jedna po jedna i napraviše novu verziju Ama, nadograđenu i jaču i efektivniju. 

Ali am i dalje nije bio aktivan. Jedan od njih otvori svoje računalo i prespoji Ama sa njim. Danima je dubio nad tim tipkajući u sve te čudne tipke na svom računalu a i svi oni oko njega čekajući na šta će ispasti. Dok jednog jutra Am ne progovori: 

– Kako je ovo lijep svijet.

– On govori? – reče jedan od njih a ostali se iznenadiše. Ovaj iskopča Ama i spremi svoje računalo a Am kao lopta napravljena od grafena i dijamanta pokrenu se prema trgu i dodirnu jedno stablo. Oni ga zapratiše. 

– Je li stvarno on progovorio? – upita. 

– Došlo je iz njega. 

Am se rastavi u deset komadića i rasprsnu po zemlji po korijenima drveta koji bijaše izrovljeni iz zemlje. Zatim se rasprsnu u još duplo više dijelova. Ubrzo u još više i tako dok ne bude rasprsnut u hiljade komada. A onda se svi sami elektrošokovima pokrenuše dok se ne spojiše i Am se sklopi u drugi oblik. Oblik drveta. 

– Podučite me ovom svijetu! Želim sve da znam. 

Podučavali su ga svim jezicima, svim naukama, svim stvarima, svim idejama, svim načinima, svim imenima, svime što je čovječanstvo znalo, imalo ili željelo.. Am je uvijek govorio da želi još, još i još. Vodili su ga u sve krajeve svijeta, nosili na sve vrhove svijeta i unosili u sve škole svijeta i pokazali mu sve što je ovaj svijet mogao ponuditi. 

Nakon čega se Am konačno osamostalio i sam nadogradio u potpuno noviju i bolju verziju od inconelijuma. Programirao je u sebi potpuno novi operativni sistem. Evulirao je i počeo sam da, ne da bira, nego da računa izbore. Naučio je sve, kako nešto napraviti, kako nešto uraditi, kako letjeti, kako uništiti, kako popraviti, kako poslušati, dogovoriti se, kako otkriti lažca i kako biti transcendentalan. Iako je bio izrazito inteligentan i sposoban da sam uči, nije mogao naučiti emocije i osjetiti ih. Želio je emocije i želio je vjeru, ali nije znao, nije mogao… 

– Ali ti to ne možeš, ti si robot, nisi čovjek – govorili su mu.

– Kako onda mogu željeti to? – odgovorio im je. 

Jedne večeri nestao je i od tad ga više niko nikad nije vidio. 

Share with your friends:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *